Plazma monitori
Plazma ekran (engl. Plasma Display Panel – PDP) je vrsta plosnatog ekrana koja je tipična za plazmu TV, no koristi se i kod računalnih monitora. Naziv „plazma”“dolazi od građe svakog piksela (točke) koja je u biti fluorescentna cijev. U stvarnosti plazma TV ima par milijuna takvih malih fluorescentnih cijevi.
Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na fluorescentnom sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi živine pare i plemenitih plinova. Svaki piksel zapravo sadrži tri ćelije koje imaju tri različite primarne boje i kombinacijom napona signala može se postići različita boja koju vidimo na ekranu. Plazma ekran ne bi trebalo miješati sa ekranom od tekućih kristala ili LCD (engl. Liquid Crystal Display), koji koristi sasvim drukčiju tehnologiju.
Kako plazma monitori rade?
Plazma ekran je ustvari mreža par milijuna malih fluorescentnih cijevi, smještenih između dvije staklene ploče. Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na fluorescentnom sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi živine pare i plemenitih plinova, obicno neon, ksenon ili drugi.
Dugačke trake električki vodljivih elektroda također se nalaze između dvije staklene ploče. „Elektrode sa adresama“ se nalaze ispred zadnjeg stakla, koje je obično mutno. „Prozirne pokazne elektrode“ se nalaze iza prednjeg stakla. Elektrode su odvojene od stakla sa izolirajućim zaštitnim slojem. Upravljački krugovi stvaraju napon u elektrodama, stvarajući razliku napona između prednje i stražnje elektrode. Ako je razlika napona dovoljna, ona pobudi atome plemenitog plina u fluorescentnim cijevima, koji postaju ionizirani, stvarajući tako plazmu – mješavinu atoma, slobodnih elektrona i iona. Sudari slobodnih elektrona u plazmi sa atomima inertnog plina stvaraju emisiju svjetla. Kod jednobojnih ekrana, plemeniti plin je obično neon, koji daje karakteristično narančasto svijetlo. Kada su elektroni plemenitog plina jednom izbijeni, treba samo mali napon da bi se održao protok struje između elektroda. Mala količina dušika se dodaje neonu da bi se povećala histereza plina.
Kod plazma TV u boji, pozadina svake fluorescentne cijevi je prekrivena sa slojem fluorescentne tvari. Fotoni sa ultraljubičastim zračenjem pobuđuju fluorescentnu tvar, koja zatim emitira vidljivo svjetlo sa bojom koja je karakteristična za tu fluorescentnu tvar. Princip rada se može usporediti sa fluroscentnim cijevima i sa neonskim cijevima koje koriste fluoroscentne premaze u boji. Svaki piksel ili točka je napravljena od tri odvojene ćelije, koje imaju fluorescentnu tvar koja emitira crvenu, zelenu i plavu boju. Te tri boje se mješaju zajedno, da bi dali konačnu boju piksela. Plazma TV koristi impulsnu (engl. pulse-width modulation) modulaciju za dobivanje boje, mijenjajući impulse električne struje koji prolaze kroz različite ćelije, tisuću puta u sekundi. Upravljački sistem može mijenjati intenzitet svake boje u pikselu, stvarajući milijune kombinacija crvene, zelene ili plave boje. Plazma TV koristi iste fluorescentne tvari kao klasična televizija sa staklenom katodnom cijevi, koja je poznata po vjernom prikazu boja.
Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na fluorescentnom sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi živine pare i plemenitih plinova. Svaki piksel zapravo sadrži tri ćelije koje imaju tri različite primarne boje i kombinacijom napona signala može se postići različita boja koju vidimo na ekranu. Plazma ekran ne bi trebalo miješati sa ekranom od tekućih kristala ili LCD (engl. Liquid Crystal Display), koji koristi sasvim drukčiju tehnologiju.
Kako plazma monitori rade?
Plazma ekran je ustvari mreža par milijuna malih fluorescentnih cijevi, smještenih između dvije staklene ploče. Fluorescentna cijev je svjetlosni izvor u kojem se vidljiva svjetlost dobiva na fluorescentnom sloju pobuđenim ultraljubičastim zračenjem koje nastaje električnim izbojem u smjesi živine pare i plemenitih plinova, obicno neon, ksenon ili drugi.
Dugačke trake električki vodljivih elektroda također se nalaze između dvije staklene ploče. „Elektrode sa adresama“ se nalaze ispred zadnjeg stakla, koje je obično mutno. „Prozirne pokazne elektrode“ se nalaze iza prednjeg stakla. Elektrode su odvojene od stakla sa izolirajućim zaštitnim slojem. Upravljački krugovi stvaraju napon u elektrodama, stvarajući razliku napona između prednje i stražnje elektrode. Ako je razlika napona dovoljna, ona pobudi atome plemenitog plina u fluorescentnim cijevima, koji postaju ionizirani, stvarajući tako plazmu – mješavinu atoma, slobodnih elektrona i iona. Sudari slobodnih elektrona u plazmi sa atomima inertnog plina stvaraju emisiju svjetla. Kod jednobojnih ekrana, plemeniti plin je obično neon, koji daje karakteristično narančasto svijetlo. Kada su elektroni plemenitog plina jednom izbijeni, treba samo mali napon da bi se održao protok struje između elektroda. Mala količina dušika se dodaje neonu da bi se povećala histereza plina.
Kod plazma TV u boji, pozadina svake fluorescentne cijevi je prekrivena sa slojem fluorescentne tvari. Fotoni sa ultraljubičastim zračenjem pobuđuju fluorescentnu tvar, koja zatim emitira vidljivo svjetlo sa bojom koja je karakteristična za tu fluorescentnu tvar. Princip rada se može usporediti sa fluroscentnim cijevima i sa neonskim cijevima koje koriste fluoroscentne premaze u boji. Svaki piksel ili točka je napravljena od tri odvojene ćelije, koje imaju fluorescentnu tvar koja emitira crvenu, zelenu i plavu boju. Te tri boje se mješaju zajedno, da bi dali konačnu boju piksela. Plazma TV koristi impulsnu (engl. pulse-width modulation) modulaciju za dobivanje boje, mijenjajući impulse električne struje koji prolaze kroz različite ćelije, tisuću puta u sekundi. Upravljački sistem može mijenjati intenzitet svake boje u pikselu, stvarajući milijune kombinacija crvene, zelene ili plave boje. Plazma TV koristi iste fluorescentne tvari kao klasična televizija sa staklenom katodnom cijevi, koja je poznata po vjernom prikazu boja.